Популарни постови

субота, 11. октобар 2014.

Muzički san ostvaren na javi

Snovi se ostvaruju, ako ih dovoljno snažno poželite. Tvrdnju da jaka želja i vera u sebe mogu da izazovu ostvarenje velikih snova potvrđuje priča iz sveta muzike koju je zabeležila naša novinarka Jelena Šarac.
Od 5. do 13. jula 2014. godine, održan je drugi po redu Nightwishkamp u Finskoj. Kamp predstavlja savršenu priliku da se mali broj odabranih umetnika okupi i proslavi svoj talenat.
Među dvadeset odabranih muzičara iz celog sveta, našla se i naša mlada muzičarka Nina Mijalković, koja je imala priliku da pevanjem predstavi svoj rad i našu zemlju. Već sedam godina se bavi ovakom vrstom muzike i jedna je od retkih koji imaju čast da postanu deo "Nightwish"-ove muzike.
Nina Mijalković
             
Kako si postala deo projekta?
"Profesor Plamen Dimov, jedan od profesora članova grupe 'Nightwish' odslušao je moju obradu pesme Je t'aime (Lara Fabian) na 'Youtube'-u. Pre godinu dana smo se čuli preko "Facebook"-a i tada mi je predložio da dođem u Finsku. Za kamp sam znala preko prijatelja koji su tamo već učestvovali, ali nikada mi nije palo na pamet da bih i sama mogla da postanem deo takvog događaja. Kako je 'Nightwish' razlog zbog kog sam odlučila da se bavim muzikom lako sam prihvatila učešće. Ovo je jedan od mojih snova i upravo je postao stvarnost! Naravno, ovo je sjajna prilika u pevačkom smislu. Izazov je, ali i mogućnost koja može da mi znači mnogo u budućnosti", tvrdi Nina.

 

Gde ste nastupali i šta čini tvoj repertoar?
"Nastupe smo otpočeli pevanjem himne Finske na otvaranju jednog sportskog događaja. Prvi koncert održan je u jednoj evangelističkoj crkvi, a drugi koncert je bio na otvorenom. Tom prilikom, pevala sam jednu pesmu na finskom, jednu našu pesmu i tri 'Nightwish'-ove pesme."
Šta bi poručila fanovima Nightwisha koji se bave pevanjem?

"Grupa 'Nightwish' je definitivno jedan od najboljih izbora da se uđe u svet muzike, jer ih mnogi poznavatelji muzičkog sveta ubrajaju među najkvalitetnije bendove koji mogu da posluže kao uzor. Nisam ni sanjala da će mi se ikada pružiti ovakva prilika, ali eto, nekad se čudom snovi i ostvare", zaključuje Nina.
(Jelena Šarac)

недеља, 3. новембар 2013.

STRIP AVANTURA NA SAJMU KNJIGA


STRIP AVANTURA NA SAJMU KNJIGA


Autorke: Radovanović Marijana i Anja Paspalj

Kao i svake jeseni, tokom proteklih pedeset i osam godina, na beogradskom Sajmu knjiga bilo je na stotine štandova i učesnika, a sa svih strana dopirao je šum knjiga koje su posetioci listali. Ove godine je svojim prisustvom uveličalo ovaj događaj 490 učesnika, od kojih je 48 iz inostranstva.


Vaše reporterke šetale su po halama sajma, osećajući da nema kraja obilasku i bile smo preplavljene stvarima koje smo videle, od štandova za fakultete i prava životinja, do štandova za dečije knjige i popularnih izdavača kao što su Vulkan, Kreativni centar, Laguna i mnogi drugi. 

Osim knjiga, pažnju nam je privukla činjenica da većina štandova koje smo obišle sadrži značajnu količinu stripova. To nas je dovelo do zaključka da stripovima raste popularnost u našoj zemlji. Da li je tako, raspitali smo se na štandu koji sa pregršt starih i novih stripova poziva mnoge posetioce da se tu zadrže. 



Kroz razgovor sa Slobodanom, kolekcionarom i prodavcem stripova na ovom štandu saznali smo više o kulturnoj vrednosti stripova i važnosti "staža" stripa za kupce: Strip se ne broji godinama svog postojanja već svojom retkošću, što je teži za nalaženje to je i stariji, rekao je Slobodan.


Zanimljiv sagovornik istakao je da cena najskupljeg stripa u njegovoj kolekciji dostiže od 100 do 300 evra, ali kako je i pored vrtoglavih suma, posao u svetu stripa ipak ugrožen: Kolekcionari postoje, ali su jako retki. Problem za prodavce je što su kolekcionari već popunili 50 do 100 odsto privatnih kolekcija i sada se javljaju u znantno manjem broju nego ranije.


Borbu na tržištu stripa otežava i internet, jer su mnoga starija i nova strip izdanja danas lako dostupna. Međutim, novi mediji i strip koji je na klik od čitalaca, ne umanju vrednost ovog hobija.



Stripovi se prenose s kolena na koleno, a samim tim prenose i neku poruku sa sobom. Njihov izgled se menja, modernizuju se, ali suština ostaje, zaključuje Slobodan Jelisavet.